Navijati za Reprezentaciju Svoje Drzave

Razmisljam o pojmu zvanom fudbalski fanatik, razgovaram sa prijateljem s kojim pratim zbivanja u i oko reprezentacije jos od davne 1998, i prisjecam se nekih dobrih i losih trenutaka i pitam se sta je to toliko zarazno u tom fudbalu, u toj reprezentaciji koja predstavlja toliko puno da nemogu da je prestanem bodriti.
Sjecam se jos ratnih dana i kada sam se sa svojim dedom u Sarajevu cuo nakon gotov godinu dana jer telefoni nisu radili, i prvu stvar sto mi je rekao ma sine samo da hoce rat da stane imat cemo mi dobru reprezentaciju, tu je Omerovic, Bazdarevic, moze jos i Baljic i Susic. Sjecam se i Mehe Kodre u Barceloni i mastanje kako ce jednog dana kad postane da BiH repka da on razvaljuje u dresu s ljiljanima. Sjecam se i dana kad je televizija BiH prenosila prvu zvanicnu utakmicu BiH repke koja je igrana na Bilinom Polju, svi dzaci u skoli su pobjegli ranije iz skole da bi stigli kuci da pogledaju utakmicu na vrijeme. Tad je po prvi put u dresu BiH bio legenda Meho Kodro, a znam da mi je srce bilo puno kad sam vidio Mirsada Hibica koji je sa slomljenom nogom poceo utakmicu samo da bi ubiljezio utakmicu za reprezentaciju BiH i svima pokazao da ce igrati za svoju zemlju a ne za Hrvatsku kao sto se je pricalo u Hrvatskoj.

Amerika i Reprezentacija

Dolazim u Ameriku al opet na razne nacine preko interneta dolazim do rezultata repke. Sjecam se i prve LIVESCORE stranice, gdje sam cak uzivo mogao da vidim koji je rezultat utakmice. Tako uz taj Livescore sjecam se razocarenja kad se ono 2:2 nije pomaglo ni protiv amatera iz Luxemburga. Sjecam se i razocarenja iz Norveske, Rumunije itd... ali onda dolazi ono famozno 0:2 kad smo pobjedili u Danskoj, tada dolaze i prvi radio prenosi preko interneta, pa onda cak na utakmici protiv Luxemburga je bio i neki internet prenos na luxemburskoj televiziji koji je stalno zastajkivao. Protiv Norvezana je bio opet radio prenos kada smo pobjedili 1:0 a ja i Bojan u 86 minuti skakali i radovali se kao da smo na lutriji dobili. Za onu odlucuju utakmicu protiv Danaca na Kosevu sam obezbjedio prenos na internetu. Tad sam se noc prije morao da povezem na stranicu Danske televizije da to pratim. Sta vise povezao sam se na 2 kompjutera tako za vrijeme utakmice 2 sobe u kojoj su bili kompjuteri su bile pune gostiju koji su dosli da gledaju utakmicu. Tad su samnom tu bili i moji buduci saigraci FK Bosnae Nino i Mirso. Nazalost i tu noc nismu ostvarili pobjedu, ali smo bili 45 minuta udaljeni od Evropskog prvenstva. Iako 2 noci prije te utakmice nisam mogao zaspati u iscekivanju te utakmice, izreka "Neko u Hag mi u Portugal" se nije ostvarila.

Nove Kvalifikacije

Za nove Kvalifikacije tehnologija je ucinila svoje, vec nije bio problem se povezati da se gleda utakmica uzivo. Za utakmice protiv Spanije i Srbije stara grupa navijaca je dolazila da gleda utakmice na kompjuteru putem internet prenosa BiHWeb ili Superbosna televizije. To su bile dobre dvije utakmice repke koje su opet zavrsene nerjesenim rezultatom. Za utakmicu protiv Belgije opet nekakav internet prenos, a kod mene dolaze Bojan M., i Bojan V. pa onako zajedno slavimo onaj gol u prvom minutu, ali do kraja utakmice opet onako razocarani kvarivo planove koje smo kovali u slucaju pobjede.
To je bilo opet vrlo slabo otvaranje reprezentacije , sanse za plasman su gotov bile izgubljene a ja iako sam planirao da necu vise da gledam reprezentaciju da bi izljecio svoje pogidane zivce opet gledam prenos. Prvo onu ocekivanu pobjedu San Marina a onda i onu ludnicu protiv Spanije. Kod mene dolaze opet Bojan M. i Bojan V. i onako neocekujemo nista posebno protiv daleko boljeg protivnika Spanije u sred Seville. Medjutim Misimovic postize gol u prvom poluvremenu i Bosna vodi 1:0. Pobjeda u Spaniji bi nas vratila totalno u igru. Pocinje drugo poluvrijeme, 60 minut, 70 minut, jos uvjek 1:0... Spanci napadaju ali nasi se brane sa 11 igraca u sesneastercu. Ja i 2 Bojana sjedimo u istim pozicija kako smo i poceli gledati utakmicu jer smo umislili sebi da ako se pomaknemo da cemo primiti gol. Prolazi i 90 minut, Bosna igra sa 2 manje igraca ali jos uvjek se brani... Sudija produzuje nezamislivih 6 minuta... mozda najduzih 6 minuta mog zivota... prolazi i taj 6ti minut i jos uvjek traje utakmica 97 minut je pri kraju i.... gol... Spanci izjednacuju u nemogucem 98 minutu utakmice. Sudija svira kraj a ja placem po prvi put zbog fudbalske utakmice. Sva trojica onako razocarani kao da smo prisustvovali nekom masovnom masakru, kao da se vracamo sa sahrane bez rijeci sutimo i sjedimo. Bojan pokusaje da nas tjesi kaze igrali smo dobro, imamo jos sansi, samo trebamo sve da pobjedimo.

Gledanje kod Agnesa

Do sljedece utakmice upoznajem jos jednog fanatika reprezentacije svoje vrste, takodje mog buduceg suigraca u Bosnae Agnesa Covica. On kao vjeciti optimista ubjedjuje mene a i mnogo druge da stvarno imamo sanse da idemo na Svjetsko Prvenstvo, ali moramo da pobjedimo sljedece 4 utakmice. To je nesto sto je u tom trenutku bilo nerealno, ali ispostavit ce se da je on ustvari gotovo bio upravu.
Za prvu utakmicu protiv Belgije u Zenici se kod Agnesa okupljamo standardna ekipa Agnes, Bojan V., Bojan M., Aziz, mala Alisa i Ja. Tad se sjecam da dolazim kod Agnesa u 8 sati ujutro da bi se uz himnu BHFanaticosa i ostalim patriotskim BH pjesmama "napumpavali" za utakmicu. Ovo ce se ispostavit da bude uspjesna ekipa, jer s ovom ekipom je reprezentacija je imala veoma pozitivan skor. Tako protiv Belgije postizemo onaj gol u 70 i nekom minutu i nemogu vam ni opisati tu atmosferu i radost prisutnih koji su bili okiceni BH dresovima, majicama, salovima, zastavama itd. Sljedecu utakmicu protiv Litvanije pobjedjujemo na slican nacin, uzivo prenosu na internetu je prisustvovala ista ekipa u istim onim dresovima i zastavama, a famozni sal iznad monitora koji nam je "donosio srecu" nije bio maknut.

Uz Veliki Ekran

Za utakmicu protiv Srbije u marakani smo bili "spremni" u pravom smislu. Internet prenos spreman, veliki flat-screen TV je spreman, i veliki broj navijaca. Ja sam naravno bio prvi tu kod Agnesa sa svojim "navijackim CD-om" sa pjesmama Hajmo Bosno, BHF Himnom, Hajmo Danci Allahemanet i ostalim hitovima koje smo slusali od same zore. Sljedeci se pojavljuju Bojan V., Aziz, Mirza, Nino, Mirso, Ahmed, Enver, Ermin, Ado i tako dalje redom jedan po jedan dolaze i donose se zastave, salovi, dresovi. U sobi je tog dana bilo jedno 10-ak BH zastava sto onih s ljiljanima sto onih sa zvjezdicama.
Ipak i u ovoj zadnjoj utakmici reprezentacija BiH neuspjeva da osvoji rezultat koji bi nas odveo na jedno od prvnstava. Onako razocarani ja Agnes i Bojan u starbucksu poslije utakmice razgovaramo do kasnih stvari, sta smo mogli uciniti drugacije da bi se plasirali dalje ali tuga u srcu i dalje ostaje.

Jos Jedne Kvalifikacije

U novim kvalifikacijama sve utakmice mozemo pratiti na velikom ekranu, sada vec standardna ekipa predvodjena igracima Bosnae prati sve utakmice reprezentacije. Pobjeda nad Maltom je nagovjestavala dobre kvalifikacije BiH, ali onda dolaze ona razocarenja nakon sto nam sudije cuda cine i gubimo od Grka i Madjara te nekako jedva izvlacimo nerjesen rezultat protiv Moldavije.
I onda opet dolazi ta preokretna utakmica koju izgleda u svakim kvalifikacijama BiH odradi... prvo je to bila Danska - BiH 0:2, a zatim i Spanija - BiH 1:1. Bez citave prve ekipe, bez ikakve nade ijednog navijaca BiH, kada BHFanaticosi a i prva postava reprezentacije bojkotuje savez.
Okupljamo se kod Islama da gledamo ovu utakmicu u koju nemamo bas neke nade, ja po prvi put u zivotu sam "prisiljen" da navijam protiv svoje reprezentacije zbog koje sam toliko noci ostao bez sna. Gledam utakmicu s nadom da izgubimo jedno 5:0 nebil ljudi iz saveza nakon 11 godina kradje napokon napustili savez. Agnes teska srca na utakmicu dolazi cak sa majicom Norveska, iako mnogi simpatizeri nece razumiti ovaj cin, ja mogu reci da ovo predstavlja pravog Fanatica jedne nam reprezentacije. I nasi pobjedjuju 2-1. Rezultat koji neznam jel vise skodi ili vise pomaze nasoj reprezentaciji, ali definitivno izaziva radost u mojoj dusi. Koliko-toliko smo nazad u igri, pa imamo jos razloga da nespavamo nocima i kidamo zivce zbog onog plavo-bijelog dresa u kojem su znoj prolivali Kodro, Bolic, Barbarez, Spahic, Salihamidzic, Muslimovic...